Ljudevit Barić
| Ljudevit Barić | |
 | |
| Rođenje | 20. listopada 1902. Zagreb |
|---|---|
| Smrt | 19. rujna 1984. Zagreb |
| Etnicitet | Hrvat |
| Polje | Geologija, Petrologija, Kristalografija |
| Istaknute nagrade | Nagrada grada Zagreba (1973.) Nagrada za životno djelo SR Hrvatske (1974.) |
| Portal o životopisima | |
Ljudevit Barić (Zagreb, 20. listopada 1902. – Zagreb, 19. rujna 1984.), hrvatski mineralog.
Već u studentskim danima pokazuje značajan interes za geologiju kada, zajedno s prof. dr. Franom Tućanom, objavljuje članak pod nazivom Bilješke o nekim mineralima Jugoslavije u časopisu Geološki anali Balkanskog poluostrva 1925. godine. 1927. godine diplomirao je na Filozofskom fakultetu. Na Sveučilištu u Heidelbergu 1929. godine specijalizirao je teodolitnu goniometriju kod Goldschmita, a kod profesora Erdmannsdorffera slušao je specijalna predavanja iz mineralogije. Specijalizirao je i osnovu rendgenostrukturne analize kristala u Leipzigu kod profesora Shiebolda, te fjodorovljevu teodolitnu mikroskopiju i ostale optičke metode na Sveučilištu u Ljubljani kod profesora Nikitina. Doktorirao je 1935. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu disertacijom Disten od Prilepca sa Selečke planine u Makedoniji.[1] Sljedeće godine disertacija mu je objavljena u Zeitschrift für Kristalographie.
Nakon diplomiranja 1927. godine radio je u gimnazijama u Slavonskom Brodu i Koprivnici do 1932. godine kada počinje raditi u Mineraloško-petrografskom muzeju.[1] U muzeju je radio najprije kao naučni suradnik, zatim naučni savjetnik i u konačnici ravnatelj muzeja. Tijekom rada u muzeju posvetio se kristalografiji i mineralogiji. Barić se smatra jednim od najboljih kristalografa svog doba. Provodio je opsežna i mukotrpna istraživanja na raznim mineralima te je bio stručnjak za određivanje rijetkih minerala i procjenu dragog kamenja. 1937. godine stječe veniam legendi te postaje privatni docent iz Kristalografije i fizikalne mineralogije na katedri za mineralogiju s petrografijom. Početkom 1941. godine izabran je za izvanrednog profesora fizičke mineralogije i kristalografije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, međutim kako je imenovanje uslijedilo nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, 10.4.1941., njegovo imenovanje je poništeno.[2] Nakon osnutka NDH djeluje kao savjetnik u Saveznom ministarstvu rudarstva, Beograd. Od 1948. do 1950. godine radi u odsjeku za naučna istraživanja Komiteta za kinematografiju Savezne vlade u Zagrebu. Nedugo zatim je premješten na mjesto naučnog suradnika u Mineraloško-petrografskom muzeju, kasnije postaje naučnim savjetnikom i u konačnici ravnateljem muzeja. Tu funkciju je obnašao 19 godina. Predavao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu te na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Za svoj rad i doprinos mineralogiji i kristalografiji u Jugoslaviji nagrađen nagradom grada Zagreba 1973. godine i nagradom za životno djelo SR Hrvatske 1974. godine. Kako bi odali počast Bariću, Anto Jurilj je prema njemu nazvao jednu dijatomeju (Actinodiscus barićii), a Sturman i Mandarino su dali ime mineralu iz skupine vivijanita, barićit.[2]
- Sumpor iz Varaždinskih toplica u Hrvatskoj : s dvije tabele i dvije slike u tekstu (1963.)
- MIneralogija i petrografija (1967.)
- Mikrofiziografija petrogenih minerala u suradnji s Miroslavom Tajedrom (1968.)
- Minerali Bosne i Hercegovine. Knjiga I-silikati u suradnji s Fabijanom Trubeljom (1979.)
- Minerali Bosne i Hercegovine u suradnji s Fabijanom Trubeljom (1984.)
- Bilješke o nekim mineralima Jugoslavije, u suradnji s Franom Tućanom, u časopisu Geološki anali Balkanskog poluostrva (1925.)
- Plumozit od Trepce kraj Kosovske Mitrovice u Glasniku Skopskog naučnog društva (1931.)[3]
- Kromit kod nas i njegovo značenje u svjetskoj industriji u časopisu Priroda (1935.)[3]
- Rutil od Prilepca i sa Bakarnog Gumna u Vardarskoj banovini u Glasniku hrvatskog prirodoslovnog društva (1936.)[3]
- Barit iz Mažića(Trepča) kod Kosovske Mitrovice u Geološkom vjesniku (1954.)[3]
- Celestite from the Abu Anz, Qusseir district, Egypt u geološkom vjesniku (1962.)[3]
- Die Vivianitkristalle von Modriach, Koralpe u časopisu Der Karinthin (1965.)[3]
- Topografske mineralogije iz nedalekog okoliša Jugoslavije i stanje u Jugoslaviji u Geološkom vjesniku (1970.)[3]
- Anhidrit u kremenu bjelutku iz Zagrlskoga (Zagradskog) potoka kod Busovaceu Bosni u Glasniku Zemaljskog muzeja (1972/73.)[3]
- Apatit iz pegmatitne žile Beluče kod sela Dunje u Makedoniji u Glasniku Prirodoslovnog muzeja (1976.)[3]
- Mjere u draguljarstvu i zlatarstvu (bez rez.) u Informatica muzeologica (1979.)[3]
- član Njemačkog mineraloškog društva
- član Hrvatskog kemijskog društva
- član Hrvatskog prirodoslovnog društva
- član Hrvatskog muzejskog društva
- član Srpskog geološkog društva
- član Internacionalnog stereološkog društva
- član Hrvatskog geološkog društva
- član Jugoslavenskog centra za kristalografiju
- član komisije za mineralogiju i geokemiju Karpatskobalkanske geološke asocijacije
- član redakcijskog odbora časopisa Geološki vjesnik
- referent za mineralogiju u Zentrablatit für Mineralogie
- referent za mineralogiju i petrologiju u časopisu Bulletin u Stuttgartu